"UMEM DA PRETERAM U NEKIM REAKCIJAMA, DOLAZI DO TAČKE PUCANJA" - Dušan Vlahović otvorio dušu, pa otkrio ko mu je najveći oslonac u životu
Fudbaler je otkrio s čim se sve suočavao kada je ušao u svet fudbala, ne krijući da su mu porodica i prijatelji bili najveća podrška.
- Dušan Vlahović potpisao je ugovor sa UNICEF-om za projekat o mentalnom zdravlju
- Podelio je izazove sa kojima se suočavao od ulaska u svet fudbala sa 14 godina
Dušan Vlahović, jedan od naših istaknutijih fudbalera koji igra na poziciji napadača, potpisao je ugovor sa Unicefom, a sada je bez ikakvog ustručavanja govorio sa čime se sve suočavao budući da je već sa 14 godina ušao u svet fudbala, ne krijući da se od njega mnogo očekivalo.
- Sigurno da je velika čast i zadovoljstvo, imamo jedan projekat koji može pomoći mnogim osobama. Bitno je da se čuje naš glas. Veliko je zadovoljstvo. Zahvalio bih se Unicefu na ovakvoj prilici - rekao je na početku Vlahović govoreći o projektu gde se uključio na temu o mentalnom zdravlju adolescenata i mladih, pa je podelio svoje iskustvo:
- Pričam iz mog iskustva. Sigurno da nije lako kad je neko veoma mlad, sa 14-15 godina da je medijski izložen. U toj dobi nisi ni svestan šta sve nosi to, ali kako odrastaš postaješ svesniji svega. Mislim da osobe koje ne mogu da izdrže taj pritisak, sigurno da je od velikog značaja da imaju nekoga sa kim mogu da popričaju, da se posavetuju. To je najbitnija stvar. Ja sam osoba koja mnogo toga drži u sebi i kada dođe do jedne tačke pucanja, umem da preteram u nekim reakcijama. Bitno je imati osobe sa kojima možeš porazgovarati, to nije sramota, to je jedan oblik hrabosti i veličine čoveka.
Vlahović je otkrio da su mu sestra i porodica bili glavni vetar u leđa i osobe sa kojima je sve delio.
- Sa trenerima imam odnos trener- igrač, pun poštovanja. Ja sa trenerom nikad ne pričam o tim stvarima, ali treneri su danas postali psiholozi i kada vide igrača mogu da vide o čemu se radi, pa te sami pitaju. U principu, na prvom mestu najveća podrška su mi porodica, roditelji, sestra, a s druge strane i prijatelji. Uvek mi kažu onako kako jeste. Imam dva, tri prijatelja kojima verujem mnogo i kad razgovaram sa njima, ja znam da su oni iskreni, ali porodica je najveća podrška i jako sam im zahvalan na tome. Mislim da je dobro kada imaš nekoga sa kim sve možeš da podeliš, da izbaciš sve iz sebe. Osoba sa kojom razgovaraš može da ti da dobro rešenje, kroz sport taj put može da bude dosta lakši.
Dok je bio mlađi, bilo mu je teže da pliva u onome gde se našao, danas je kako kaže, drugačije.
- U tom periodu nisam bio svestan mnogih stvari, danas je drugačije. Svakodnevno se susrećeš sa različitim pritiscima, nije lako, ali ja sam navikao da se nosim sa tim, jer sam veoma mlad dospeo u medije, ali uz pomoć moje porodice i prijatelja uspeo sam da sve prebrodim i dođem tu gde sam danas. Sigurno da društvene mreže i mediji imaju veliki uticaj na našu populaciju, sve što se dešava se komentariše više puta. Ljudi moraju da znaju da odvoje društvene mreže od stvarnog života, danas svi živimo na telefonima, hteli da to priznamo ili ne, ali takav je današnji svet.
Deca imaju najiskrenija osećanja
Fudbaler pred izlazak na teren uvek najveću podršku i najiskrenija osećanja vidi u deci koju odmah zagrli.
- Kad izlazim na teren ja se najbolje osećam kada vidim decu jer sam ja nekad bio na njihovoj poziciji, jer znam kako je kad imaš ljude kojima se diviš i koje voliš da gledaš. Deca imaju najiskrenija osećanja, uvek se trudim da svima izađem u susret i to su stvari koje me ispunjavaju. Savet bi im dao da nikad ne odustaju da uvek idu do kraja, da razgovaraju sa ljudima, uvek će imati neko ko će moći da ih sasluša. To nije pokazivanje slabosti, već pokazivanje koliko je neko jak - ističe Dušan.
VIDEO: Dusan Vlahović